Empath Talks: Budimo autentični i u ljubavi sa sobom i svijetom oko sebe

U okviru našeg serijala blogova posvećenih empatama, napravili smo kutak koji smo nazvali Empath Talks, gde ćemo vam prenositi priče, lična iskustva i savete empata.

Ovog puta svoju priču nam prenosi Lucija Tarabusković, empata iz Hrvatske,

Lucija nam je odgovorila na neka pitanja i na predivan način predstavila kako je živeti kao empata i koje savete može da prenese drugima kako lakše prihvatiti i kako živeti sa svojim darom empatije. Zahvaljujemo joj se na tome.

Koliko vam se život promenio kad ste shvatili da ste empata ?

Moj život se uvelike promijenio kada sam shvatila da sam empat. Oduvijek sam znala da sam drugačija od ljudi u okolini, ali nisam znala kako to definirati. Vjerovala sam mišljenju mojih bližnjih da sam preemotivna i preosjetljiva i da je to velika mana koja ce me kočiti u zivotu.

Puno sam čitala pa sam tamo negdje krajem puberteta prvi put naletjela na informacije o empatiji i shvatila da je to točan opis mene i po prvi put sam pomislila da ima to i svojih prednosti. Iako sam istovremeno shvaćala da ce biti potrebno uloziti trud i nadići vlastita ograničenja kao i ona nametnuta od okoline da bi postala ono sto jesam.

Trebalo je odrediti zdrave granice u odnosima jer sam se previse davala da ne bi presla na tamnu stranu empatije, pretjeranog davanja uz naknadan osjecaj iskorištenosti i iscrpljenosti na svim nivoima.

Koji su vaši saveti i preporuke drugim empatama ?

Najvazniji savjet bi bio da moraju razviti zdravi egoizam koji kod nas nije prirodno izražen i zapravo ga cesto dozivljavamo kao manu i stavljamo druge ispred sebe.

Potrebno je razviti asertivnost i definirati granice u odnosima i ne pristajat na nikakve manipulacije i ucjene od strane obitelji i prijatelja kojima često nije drago naše odredivanje granica.

Moramo shvatiti koje su naše prednosti i ne vjerovati u laž da je preosjetljivost problem, jer uistinu nije kada se izbalansiramo sami sa sobom jer smo iz te osjetljivosti sposobni stvoriti velike stvari i znatno mijenjati stvari na bolje.

Moja preporuka drugim empatama bi takoder bila da sto vise vremena provode u prirodi i kontemplaciji. Da si daju vremena isprocesuirat sve te silne emocije koje osjecaju.

Potrebno je i vrijeme u samoci bar nekoliko sati tjedno da bi bili u dodiru s intuicijom za koju smatram da nam puno bolje služi od razuma.

I za kraj bi bilo potrebno vjerovat u sebe, voljeti sebe i njegovati se, raditi na sebi bilo kojom tehnikom koja nam daje rezultate na području bolje kontrole misli i rjesavanju eventualnih trauma iz prošlosti.

Moja omiljena tehnika je RTT hipnoza s kojom sam se riješila velikih tereta i sad mogu dalje sama. Prihvatiti odgovornost za svoj život i njegovat zahvalnost na svim darovima koje imamo, izdići se iznad mentaliteta žrtve do mentaliteta pobjednika i ne pokušavati rijesiti sve svjetske probleme.

Ponavljam da trebamo razviti zdravi egoizam da bi bili dugoročno na korist i sebi i drugima. Krenimo od sebe pa onda dalje redom a nikako obrnuto. I u tom procesu budimo blagi prema sebi i dajmo si vremena.

Koju poruku kao empata želite da prenesete svetu ?

I za kraj odgovor na zadnje pitanje koju poruku kao empat želim prenjeti svijetu.

Da shvatimo da smo na prekretnici i da buducnost ovisi o nasim postupcima u sadašnjosti. Da mozemo i moramo poboljšati mnoge sustave i da ne ocekujemo promjene izvana dok se ne promijenimo iznutra.

Mijenjajmo percepciju i misli, u skladu s tim i nase postupke i navike i gledajmo kako polako, ali sigurno sve ide na bolje. Budimo autenticni i odvazni,u ljubavi sa sobom i svijetom oko sebe i zajedno stvorimo bolji svijet u miru i zajedništvu.

Lucija Tarabusković (Hrvatska)

O empatama :
Vodič za srećniji život empate (1)

Vodič za srećniji život empate (2)
Vodič za srećniji život empate (3)