Buling ili vršnjačko nasilje: Drugačiji pogled
Buling ili vršnjačko nasilje prosto iskače kao neminovna tema u ovom periodu, jer smo poslednju školsku godinu 2022/2023. završili vrlo tragično. Pričom koja je rezultirala oduzimanjem života.
Potrudiću se da budem objektivna.
Da pored svog viđenja kao roditelja, navedem o ovoj temi i stanovišta onih ljudi koje ja smatram autoritetima iz oblasti roditeljstva i života.

Ako ste kao odrasla osoba ikada imali priliku da trpite
mobing ( verbalno, psihičko i emotivno maltretiranje na radnom mestu) jasno vam je koliko je teško podneti kada neko, bez valjanog razloga, umanjuje vašu vrednost i doprinos na poslu.
Izloženost takvom maltretiranju u dužem vremenskom periodu i kod odraslih osoba dovodi do ozbiljnih psihičkih, a na kraju i fizičkih tegoba.
A sada zamislite
da ste dete od 10,11 ili 15 godina i da to isto proživljavate u uzrastu kada ni sami niste pronašli sebe i tražite put ka svetu odraslih. A neko vas u svemu tome ozbiljno “ljulja”, preti i oduzima temelj kojeg jedva i da imate, jer je u procesu nastajanja.
Takođe zamislite šta se dešava u srcu i glavi mlade osobe
koja sprovodi maltretiranje nad drugom osobom koju je procenila kao slabiju, drugačiju, manje vrednu i sl. Koliko je u tom malom srcu zbunjenosti, ljutnje, besa i agresivnosti.
Šta je buling?
Barbara Coloroso američka spisateljica koja se dugi niz godina bavi vršnjačkim nasiljem kaže u svojoj knjizi “The Bully, the Bullied, and the Bystander” :
“Najopasniju kombinaciju predstavljaju - nasilnici koji terorišu, maltretirana deca koja se plaše da kažu, posmatrači koji gledaju i odrasli koji na incidente gledaju kao na normalan deo detinjstva. Zapravo ovo je recept za tragediju.”Što smo mi kao roditelji svesniji šta znači pojam bulinga i šta sve spada u tu kategoriju, to ćemo lakše preneti deci da takvo ponašanje nije prihvatljivo i da se trebaju obratiti za pomoć.

I naravno da uvek budemo
otvoreni da tu pomoć pružimo, bilo da naše dete vrši nasilje ili da se nad njim vrši bilo koja vrsta nasilja. Jer su oba modaliteta nezdrava i u oba slučaja predstavljaju vapaj tog malog bića za ljubavlju, podrškom, razumevanjem, neosuđivanjem i pre svega za prihvatanjem onakvim kakvo jeste.
U studiji Instituta za političke studije iz Beograda pronašla sam definiciju švedsko- norveškog psihologa
Dan Olweus-a koji je vrlo kratko i jasno opisao pojam bulinga ili vršnjačkog nasilja:
„Buling je agresivno ponašanje koje uključuje:
a) nameru da se neko unesreći ili uništi
b) postoji u odnosima gde je disbalans moći i snage
c) ponavlja se.“
Ekspanzija bulinga
Da li je bilo bulinga dok smo mi odrastali?

Često se to pitam u poslednje vreme jer se ne sećam da je tada vladala tolika
“epidemija” vršnjačkog nasilja.
Nedavno sam razgovarala sa prijateljicom koja kaže da je
pre 20 godina trpela buling u školi zbog svog govora i načina oblačenja, ali je srećom imala majku koja je to prepoznala i odvela je kod psihologa, gde je ojačala svoj emotivni i mentalni kapacitet za odbranu od nasilnika. (Bravo za mamu!).
U moje vreme, pre 40 godina buling se rešavao tako što se u većini slučajeva ohrabriš i požališ učiteljici ili nastavniku. Posledica je bila da se kazni onaj ko maltretira druge, bilo odlaskom u ćošak, izbacivanjem sa časa, razgovorom kod direktora ili ukorom. Takođe smo znali ako pozovu roditelje na razgovor u školu zbog toga što si nekog maltretirao - da ti nema spasa od batina, zabrane izlazaka, druženja i sl.
Buling je i tada postojao, ali je njegove posledice rešavala škola.
U školi ne leži uzrok , pa zato ona ne može suštinski da reši ovu pojavu, ali može da je privremeno zaustavi. Takođe ima moć da na najbrži način predstavi nenasilni model ponašanja većem broju dece.
Danas nemamo tu
“branu” zvanu škola.A osim toga i društveni sistem u kome živimo podržava nezdravo takmičenje, laktanje i buling. I to ne samo kod nas, već globalno.
Sadhguru, savremeni indijski duhovni učitelj kaže:
“ Ceo svet smo uredili tako da ukoliko ne naučite dovoljno da maltretirate druge, barem u očima društva, vi ne možete da postignete uspeh. Današnji svetski lideri su nasilnici koji znaju kako da se probiju laktovima, a znaju i da vas “udare pesnicom” ako treba. Nemojte se žaliti na nasilnike u školi, jer škola je tako koncipirana da generiše takve lidere.
Saosećajna ljudska bića – ljudi sa širom vizijom o čovečanstvu se ne smatraju liderima; oni se u ovom svetu smatraju filozofima. I odbačeni su kao vizionari.
Ovakav odnos se mora promeniti, ali se neće promeniti preko noći. Za to je potrebno mnogo rada na čovečanstvu i na svakoj individui posebno.”Roditelji ipak imaju najveću moć
Dr Shefali Tsabary, autorka knjige
“Svesni roditelji” u svom videu posvećenom bulingu kaže:
“Da bi smo ušli u suštinu bulinga moramo da uđemo u roditeljski dom”
Često čujem šetajući sledeće komentare upućene deci:
“Nisi dobar”
“Ti si nemoguća”
“Možeš li bar jednom da budeš kao sva druga deca?”
“Mnogo si bezobrazan”
“Gledaj kako je ona dobra devojčica, a ti..”...
Te iste komentare sam slušala u kući ili na ulici dok sam bila mala, takve iste opaske slušao je moj otac, njegov otac, moja majka i njena majka...
Komentari ovog tipa izlaze iz podsvesti roditelja koji nisu dovoljno radili na svojim obrascima, pa automatski izgovaraju sve ono što su oni kao mali slušali od svojih roditelja.
Kada detetu konstantno upućujemo ovakve i slične rečenice, mi ne ispravljamo i kritikujemo ponašanje, mi detetu upućujemo sledeću poruku
- nešto s tobom nije u redu, ti nisi normalan, ti si nedovoljna, nisi kao sva druga deca, ko će te takvu voleti…Dr Shefali govori o uzroku vršnjačkog nasilja:
“Dete koje stalno sluša kako mu roditelji govore - ti nisi dobar, zapravo nosi u sebi poruku da je “loše”. To dete želi da se otarasi tih osećanja na neki način, jer se deca pridržavaju prirodnog zakona samoočuvanja. Ono želi da se oseća dobro, a ne loše. Šta radi dete u tom slučaju? Ode u školu i u želji da se oslobodi tog lošeg osećaja pronađe dete koje procenjuje kao “slabije” i istrese se na njemu/njoj. Na taj način se opet oseća dobro.”
Eckhart Tolle, jedan od najinspirativnijih pisaca i duhovnih učitelja današnjeg vremena izdao je roman “Miltonova tajna” (
“Milton’s secret”) po kome je snimljen i istoimeni film.
Osnovna
tematika romana i filma je upravo vršnjačko nasilje prikazano iz perspektive jedanaestogodišnjeg dečaka koji je žrtva maltretiranja svog komšije i školskog druga.
Govoreći o filmu Eckhart Tolle kaže:
“Nasilnik u filmu “Miltonova tajna” živi u konstantnom stanju straha. To dete je celog života maltretirano od strane svog oca, a verovatno takvo ponašanje seže i u dalju porodičnu istoriju. Nevesno nasilno ponašanje može da ide generacijama unazad. Ljudi su pod velikim uticajem svog odrastanja i te obrasce ponavljaju.“